Archive for the ‘poslovni rizik’ Category

Podeljena očekivanja u vezi rezultata poslovanja u 2023. uz saglasnost da je inflacija najveći rizik

Kao i prethodnih godina POSLOVNA STRATEGIJA NA BALKANU je uradila istraživanje među poslovnim ljudima u Srbiji u vezi njihovih očekivanja za 2023. godinu. Teme su bile rizici, očekivani rezultati, poslovne šanse kao i nastavak digitalizacije. Istraživanje je urađeno u drugoj polovini januara 2023.

Ove godine se jedan rizik jasno izdvojio od ostalih time što je čak 89% učesnika u istraživanju glasalo da će proizvodna inflacija (troškovi radne snage, repromaterijala, sirovina, energenata i ostalo) biti najveća pretnja uspešnom poslovanju. Ovo je značajni skok u odnosu na moje prošlogodišnje istraživanja kada je 58% učesnika ukazalo na isti ovaj rizik. Ipak, ovakav rezultat nije neočekivan jer se zasniva na prošlogodišnjem iskustvu i zvaničnim podacima prema kojima je u Srbiji u 2022. zabeležena inflacija od 11,9% s tim da je međugodišnja inflacija u decembru 2022. bila 15,1%.

Mišljenja sam da je ovakva inflacija mnogo više rezultat višegodišnjeg prekomernog puštanja u opticaj velike količine „svežeg“ novca od strane centralnih banaka najvećih zemalja Zapada – naročito od početka pandemije – a manje posledica rata u Ukrajini. Na kraju krajeva sami smo svedoci toga da su hrana i ostale životne namirnice počeli značajno da poskupljuju još od početka 2020. Rast cena energenata na početku rata je samo dodao ulje na vatru.

Na drugom i trećem mestu rizika za tekuću godinu su nedostatak radne snage (53%) i moguće pogoršanje odnosa sa Evropskom Unijom zbog rata u Ukrajini (47%).

Očigledno je da nedostatak radne snage sve više postaje ozbiljan faktor u poslovanju preduzeća što je ove godine prepoznala polovina upitanih dok je za isti rizik glasala samo jedna trećina (32%) prošle godine. Istovremeno smo svedoci da sve više stranih radnika nalazi posao u Srbiji, a da država planira da to olakša svojim zakonodavstvom.

Rat u Ukrajini i pozicija Srbije u odnosu na njega kao i neka vrsta dogovora oko Kosova su u žiži pažnje evropskih političara što može uticati kako na dalje korake u pridruživanju Evropskoj Uniji tako i na investicije koje dolaze sa te strane, a koje direktno utiču na zaposlenost. Prekid i povlačenje stranih investicija odnosno zapadnih kompanija iz Srbije bi se svakako negativno odrazilo po srpsku ekonomiju.

Sledi grupa od pet rizika za koje se opredelilo između 37% i 42% učesnika u istraživanju i to su:
pad kupovne moći potrošača (42%) – prošlogodišnje istraživanje 37%
problemi u naplati potraživanja (42%) – prošlogodišnje istraživanje 26%
rast kamatnih stopa (42%) – prošlogodišnje istraživanje 11%
pad potrošnje i privatnih investicija zbog neizvesnosti (37%) – prošlogodišnje istraživanje 63%
korupcija i ’partokratija’ (37%) – prošlogodišnje istraživanje 32%.

Dok je očekivani pad kupovne moći potrošača na sličnom nivou kao i prošle godine uočava se osetnije povećanje rizika od nemogućnosti naplate potraživanja što ukazuje da se ove godine očekuje da veći broj preduzeća posluje pod pritiskom i da ima problema sa održavanjem pozitivnog protoka novca.

Rast rizika od daljeg povećanja kamatnih stopa je razumljiv uzimajući u obzir da je referentna stopa Narodne banke Srbije počela sa trendom rasta sa 1% na 1,5% u aprilu 2022. da bi tu godinu završila decembarskim povećanjem na 5%, a ovu 2023. odmah počela januarskim skokom na 5,25%. Sve je naravno uslovljeno kretanjima na međunarodnim tržištima novca i odlukama velikih zapadnih centralnih banaka. S tim u vezi trenutno prevladava mišljenje da će se globalni rast kamatnih stopa zaustaviti do polovine ove godine.

Očekivani rizik od pada investicija i potrošnje uzrokovanih neizvesnošću se skoro prepolovio u odnosu na prošlu godinu verovatno zbog toga što su investicije u praksi nastavile da rastu tokom 2022. bez obzira na prethodna očekivanja pa se slično očekuje i u ovoj godini.

Nažalost korupcija i ’partokratija’ i dalje predstavljaju značajan rizik za poslovanje koji se čak i neznatno povećao.

U treću grupu rizika za 2023. dolaze oni za koje se opredelilo do jedne petine učesnika.
prekid lanaca snabdevanja (21%) – prošlogodišnje istraživanje 58%
nepristupačno finansiranje (21%)
izazovi digitalizacije (11%)
siva ekonomija (11%)
ekonomski sukob SAD i Kine (5%)
nestabilnost na Balkanu (5%)
nedostatak energenata (5%).

U vezi velikog pada očekivanog rizika od prekida lanaca snabdevanja sa prošlogodišnjih 58% na trenutnih 21% primetio bih da u srpskoj privredi nije bilo osetnijih prekida lanaca snabdevanja tokom prošle godine tako da se i briga u vezi s tim smanjila.

Na kraju treba dodati da niko, kako prošle tako i ove godine, ne predviđa pad kursa dinara.

Kada se govori o očekivanim rezultatima poslovanja za 2023. godinu odgovori su podeljeni. Podjednak broj odgovora (37%) ukazuje na slično ili bolje poslovanje nego u prethodne dve godine (2021-2022) dok 26% upitanih smatra da će lošije poslovati u odnosu na isti period. Uz to samo 16% vidi značajnu poslovnu priliku u ovoj godini.

Dobra vest je da 53% učesnika u istraživanju već zna da će imati projekte za unapređenje digitalizacije u svojim preduzećima u ovoj godini dok još 16% njih planira da to učini.

I pored ozbiljnih rizika poslovni ljudi u Srbiji vide priliku za rast u 2022. godini

Poslovna Strategija na Balkanu je prema svojoj tradiciji obavila istraživanje među poslovnim ljudima u Srbiji o njihovim očekivanjima za 2022. godinu, kako po pitanju pretnji poslovanju tako i o po pitanju rezultata i strateških inicijativa koje se planiraju. Istraživanje je urađeno u decembru 2021. godine.

Prema pristiglim odgovorima tri rizika se izdvajaju od ostalih i za svaki od njih je glasalo između 58% i 63% upitanih, a oni su:

  1. Pad potrošnje i privatnih investicija kao odgovor na neizvesnost (63%).
  2. Skok cena repromaterijala, sirovina i/ili energenata (58%).
  3. Prekidi lanaca snabdevanja uzrokovanih pandemijom ili geopolitičkim tenzijama (58%).

Kriza je svakako donela promene u potrebama i ponašanju potrošača, „socijalnu distancu“, ograničenu mogućnost putovanja kao i neka fizička ograničenja kretanja (za nevakcinisane) s tim da se pravila razlikuju od države do države. Sve ovo je nateralo kompanije da manje ili više promene način svog poslovanja, a mnoge su i prestale da postoje. Iz istog razloga su povučene mnoge privatne investicije.

Sada znamo da je zdravstvena kriza uzrokovana Covid-19 već 2020. godine izazvala značajan pad privredne aktivnosti u svetu kao i gubitak radnih mesta. Čak i oni koji su zadržali svoja radna mesta su smanjili potrošnju bilo zbog osećaja neizvesnosti ili zbog činjenice da nisu mogli da troše novac na putovanja i izlaske.

Sa druge strane države su delile subvencije kako građanima tako i privrednim subjektima, koliko je ko mogao i želeo, što je uz vakcinaciju stanovništva uspelo da zaustavi privredni pad iz 2020. i preusmeri ga ka rastu u 2021. Srbija se u tome snašla bolje nego prosek Evropske Unije (EU) i za 2021. očekuje rast bruto domaćeg proizvoda od 6% u odnosu na 5% za EU. Predviđanja za 2022. godinu su takođe za nijansu na strani Srbije (4,5% Srbija prema 4,3% EU).

„Upumpavanje“ velike količine svežeg novca u većinu svetskih ekonomija, bilo putem zaduživanja (primer Srbije) ili kroz „kvantitativno popuštanje“ odnosno otkup dugoročnih obveznica koristeći naštampani novac (primer SAD), je očekivano dovelo do inflacije tokom 2021. i to po prvi put posle dužeg niza godina. Očekuje se da se takav trend i nastavi u dobrom delu 2022. godine, a možda i kasnije. Iako je Srbija za sada donekle zaštićena od poskupljenja energenata ni ona nije mogla da izbegne poskupljenja hrane kao ni sirovina i repromaterijala za svoju industriju. Pri tome inflatorni uticaji definitivno dolaze spolja to jest iz pada kupovne moći zapadnih valuta, prvenstveno evra i američkog dolara, dok je srpski dinar stabilan. Sa druge strane kineski juan je od avgusta pa do kraja 2021. godine zabeležio stabilan rast u odnosu na dolar i evro. Interesantno je pomenuti da ni jedan od učesnika ovog istraživanja nije prognozirao pad kursa dinara u 2022. što je između ostalog iskaz poverenja u Narodnu Banku Srbije.

Zbog prekida ili ograničenog poslovanja mnogih svetskih kompanija uzrokovanim odsustvom radne snage tokom 2020. i 2021. godine došlo je do smanjenja njihove proizvodnje što se odmah odrazilo na ceo lanac proizvodnje odnosno snabdevanja. Jedan od najpoznatijih primera je nestašica čipova za auto industriju što je značajno umanjilo broj proizvedenih automobila iako potražnja za njima itekako postoji. Ovakva situacija u snabdevanju je uzrokovala trku među kupcima što je dodatno uticalo na industrijsku inflaciju.

Druga značajna grupa rizika na koje ukazuju učesnici dajući im između 37% i 42% svojih glasova uključuje sledeće:

  1. Jačanje političkih tenzija između SAD, EU, Kine i Rusije sa negativnim uticajem na snabdevanje kritičnim artiklima, trgovinu i strane investicije. (42%)
  2. Pad realne kupovne moći potrošača. (37%)
  3. Uredbe o ograničenju poslovanja i putovanja zbog pandemije. (37%)

Već je godina na izmaku donela rast globalnih tenzija na relaciji SAD/EU/Britanija – Rusija oko Ukrajine i SAD/EU/Britanija – Kina oko Tajvana (nominalno), a u suštini oko svetske ekonomske dominacije. Nažalost ti sukobi koji se za sada vode samo na nivou ograničenih sankcija, trgovinskih ograničenja i pojačane retorike mogu u 2022. godini da eskaliraju u regionalne vojne okršaje. U takvom scenariju bi zapadne sile verovatno podigle nivo sankcija i trgovinskih blokada do najveće moguće mere što bi se negativno odrazilo na mnoge zemlje koje su samo posmatrači te situacije, a tu računam i Srbiju. Konkretno najveći rizik po Srbiju je da se zatvore dotoci gasa i nafte jer ovi prolaze preko teritorija koje kontroliše NATO pakt.

Pad kupovne moći potrošača, najviše zbog inflacije, će biti koliko-toliko ublažen barem privremeno što se tiče cena energenata za domaćinstva, a moguće je da i u 2022. godini država nastavi sa davanjem jednokratne pomoći barem najugroženijim grupama stanovništva.

Što se tiče uredbi o raznim ograničenjima kretanja i poslovanja vezanim za kontrolu pandemije može se reći da su mere koje su do sada primenjivane u Srbiji mnogo blaže nego u većini zemalja Evropske Unije.

Rezultati istraživanja ukazuju i na treću značajnu grupu rizika koji su dobili između 26% i 32% glasova:

  1. Jačanje regionalnih sukoba / nestabilnosti sa negativnim uticajem na trgovinu i strane investicije. (32%)
  2. Korupcija. (32%)
  3. Nedostatak radne snage. (32%)
  4. Nemogućnost naplate potraživanja. (26%)

Nažalost globalne tenzije odnosno borba za svetski prestiž samo dolivaju ulje na vatru na ionako istorijski opterećene odnose među zapadno-balkanskim državama gde sve velike sile imaju svoje „specijalne“ političke predstavnike za region. Koliko je do domaćih „igrača“ da rasplamsaju ili smire situaciju, isto toliki uticaj imaju i spoljne sile.

Očigledno je da korupcija, nedostatak radne snage i nemogućnost naplate potraživanja i dalje ostaju na listi najvećih rizika.

Sve odgovore iz decembarskog istraživanja možete videti na sledećoj grafici.

Kada su bili upitani kakve poslovne rezultate očekuju u 2022. godini dve trećine učesnika u istraživanju ukazuje na uspešnije poslovanje nego u 2021. (68%) dok čak 42% njih očekuje da posluje bolje nego i pre pandemije (2019). Pored toga i odgovori na sledeće pitanje još više ohrabruju ukazujući da dve trećine učesnika (68%) već vidi značajnu poslovnu priliku u 2022. godini!

Da li se zaista Srbija iščupala iz kandži krize te čvrsto grabi ka stabilnom rastu i pored toga što pandemija sa preprekama koje je donela ostaje sa nama bar još jednu, a možda i više godina uz sve ostale spoljne rizike? Ekonomske brojke, a i rezultati ovog istraživanja ukazuju na pozitivan odgovor. Za mene je ključni nalaz istraživanja da je značajan deo poslovnih ljudi optimista i da veruju u dobre poslovne prilike i bolje rezultate za svoje kompanije u 2022. Na poslednje pitanje u vezi digitalizacije 63% učesnika istraživanja su odgovorili da su već planiralinove projekte za dalju digitalizaciju svog poslovanja, a kod njih 16% je to još uvek u fazi planiranja. Ovakvi odgovori samo potkrepljuju sveukupni utisak da se srpska privreda ubrzano prilagođava novim uslovima poslovanja i da mnogi njeni akteri čak i u takvim uslovima mogu da ostvare rast.

Pandemija dodala ozbiljne strepnje za opstanak radnih mesta i kompanija u 2021. dok su najveći pred-pandemijski rizici opstali

Prema najnovijem istraživanju Poslovne Strategije na Balkanu iz novembra 2020. daleko najveća strepnja poslovnih ljudi u regionu za obavljanje biznisa u 2021. godini je nastavak pandemije tokom većeg dela godine što će ozbiljno uticati na dalji pad potrošnje (69% upitanika). Sledi pretnja smanjene tražnje kako na domaćem tako i na svetskom tržištu koja će rezultirati padom prihoda kompanija i potencijalnim zatvaranjem mnogih preduzeća (44%) što je logično povezano sa strepnjom od gubitka značajnog broja radnih mesta (34%). Rame uz rame sa ova tri najveća rizika koji su naravno nametnuti uticajem pandemije na sve svetske ekonomije stoji još jedan i to za ovaj region sistematski rizik, a to je negativan uticaj korupcije i partoktatije na poslovanje (34%) koji je u mom prethodnom pred-pandemijskom istraživanju iz januara 2020. bio ocenjen kao najveća pretnja po biznis. Od ostalih očekivanih pretnji svakako treba pomenuti još i nedostatak kvalifikovane radne snage (22% upitanika) i nemogućnost naplate potraživanja (16%). Sve odgovore iz novembarskog istraživanja možete videti na sledećoj grafici.

Interesantno je uporediti odgovore sa početka i kraja godine to jest neposredno pre pandemije u regionu i sada kada su restriktivne mere kako za određene privredne delatnosti tako i za pojedince na snazi u većini zemalja, a nemila statistika o zarazi pleni svačiju pažnju. Pandemija je najviše uticala da se smanji percepcija o mogućoj pretnji kako od regionalne tako i od unutrašnjo-političke nestabilnosti što je i logično jer je teško poverovati da bi se neko odlučio na takve akcije dok ljudi okolo umiru od virusa i ostaju bez posla. Sa druge strane pandemija nije imala ozbiljniji uticaj da se smanje tri najveća rizika, a to su: (1) korupcija i partokratija, (2) nedostatak kvalifikovane radne snage, i (3) nemogućnost naplate potraživanja.

Svakako treba naglasiti da je najveći trgovinski partner zemalja ovog regiona Evropska Unija koja beleži silazni trend u svojoj ekonomskoj aktivnosti i očekuje pad od 2,5% u poslednjem kvartalu 2020. Na sajtu Evropske Komisije se može pročitati da se u jesenjem predviđanju za ovu godinu očekuje ukupna kontrakcija ekonomije EU od 7,8% dok se u 2021. predviđa delimičan oporavak i rast od 4,2% što bi se nastavilo i u 2022. predviđenim rastom od 3%. Kao i u regionu, EU očekuje dalji rast nezaposlenosti u 2021. koja bi trebalo da se stabilizuje u 2022. Pozitivno je da se pad ekonomske aktivnosti nije proporcionalno odrazio na rast nezaposlenosti jer su skoro sve zemlje donele barem neke mere za ublažavanje tog uticaja. Zbog svega toga je sasvim razumljivo očekivati da se ovakav nivo privredne aktivnosti u EU direktno odrazi na ekonomije u regionu s tim da će lokalne ekonomske politike odnosno krizne mere imati svoj pozitivan uticaj i to od države do države, u zavisnosti od samih mera. Pored toga, njihov će oporavak zavisiti i od nivoa trgovine sa drugim partnerima, a naročito sa onima koji se budu brže oporavljali ili su se već vratili pozitivnom trendu kao što je slučaj Kine.

Moje istraživanje pokazuje da su se kompanije 41% upitanika već vratile na nivo poslovanja od pre pandemije ili će to uraditi do kraja 2020. Oporavak tokom 2021. očekuje 22% upitanika, a još toliko očekuje da se to dogodi tokom 2022. godine dok njih 16% nisu mogli da se odluče.

U ovom istraživanju su učestvovali poslovni ljudi iz širokog spektra industrija: rudarstvo/nafta/gas, infrastrukturno snabdevanje, građevinarstvo, fabrička i radionička proizvodnja, maloprodaja, veleprodaja, informacione tehnologije, finansijske institucije/ osiguranje, privatno obrazovanje, profesionalne i druge usluge.

Upravljanje kompanijom za vreme i posle korona-krize

Odmah korigujte kurs plovidbe!

Bez obzira da li vam je kompanija tokom vanrednog stanja zatvorena, polovično funkcioniše ili radi punom parom morate što pre razumeti da će ekonomska kriza kao i neki vid socijalnog distanciranja potrajati i posle ovog virusa i doneti manje ili veće dugotrajne promene u ponašanju potrošača i načinu poslovanja vaših kupaca, konkurenata i snabdevača. Zato je poslednji čas da prihvatite da je ovo ’ratno stanje’ za vašu firmu i formirate potpuno posvećen krizni štab koji ima sva ovlašćenja.

U nastavku teksta možete naći moje preporuke o sledećim koracima u vašoj borbi ne samo za preživljavanje kompanije nego i za njeno uspešno pozicioniranje na posle-kriznom tržištu.

Zaustavite se pre ponora

  1. Uvedite najoštrije mere infektivne zaštite svojih zaposlenih i kupaca i to više od minimuma koji je preporučen od vlasti to jest postavite najviši standard u svojoj industriji. Prema nekim stručnjacima doći će do drugog i trećeg talasa virusa pre nego što potencijalna vakcina dospe u širu upotrebu što se očekuje tokom 2021. Kompaniji će trebati zaštitna oprema i dezinfekciona sredstva da bi nastavila da posluje jer, kada se jednom ukine blokada privrednih aktivnosti, mislim da neće doći do ponovnog zaustavljanja poslovanja čak i da bude kasnijih naleta epidemije. Zato je sada vreme da počnete sa reorganizacijom operative za rad u novom „normalnom stanju“.
  • Prvo obezbedite snabdevanje zaštitnih i dezinfekcionih sredstava (na primer, ako maski nema dovoljno u prodaji stupite u kontakt sa lokalnom zajednicom i nađite ko može da ih šije). Organizujte radna mesta u prostorijama tako da uvek bude barem 2 metra između radnika. Pređite na on-line sastanke čak i između samo 2 učesnika unutar firme. Za ovo će vam možda trebati poseban softver gde možete istovremeno razgovarati, imati vizuelni kontakt i deliti dokumenta. Sve koji mogu da rade od kuće tako i organizujte. Vremenom možda uvidite da je novo „normalno“ stanje u stvari efikasnije i profitabilnije.
  1. Informišite se o svim vidovima pomoći koje možete dobiti od države, kako odmah tako i kasnije u vidu subvencija, poreskih olakšica i slično. Odmah aplicirajte.
  1. Razgovarajte sa vašom bankom i svima drugima prema kojima imate redovne mesečne obaveze (snabdevanje strujom, iznajmljivanje poslovnih prostorija isl.) i pregovarajte o zamrzavanju i/ili smanjenju tih davanja dok traje obustava poslovanja, a takođe i neposredno posle toga.
  1. Detaljno analizirajte svoje troškove i odmah zaustavite bilo kakav nepotrebni odliv „keša“. Što se tiče ljudskih resursa, a uz državnu pomoć koja vam sleduje, pokušajte da ne otpuštate radnu snagu. Pa ipak, kada iscrpite sve mogućnosti, uradite što se mora na osnovu analize projektovanog obima proizvodnje posle vanrednog stanja i dogovora sa zaposlenima i relevantnim institucijama. Ako to zahteva zatvaranje neke radne jedinice da bi se obezbedilo preživljavanje celine uopšte se nemojte libiti.

Analizirajte novo stanje, svoju poziciju i tržište

  1. Analizirajte promenu ponašanja, prioritete i potrebe kupaca na vašem tržištu tokom i posle smirivanja epidemije i procenite tražnju u prva 3, 6, 12, 24 i 36 meseci posle ukidanja vanrednog stanja. Ovo uradite kako za vašu sadašnju paletu proizvoda/usluga tako i za sve ostale proizvode/usluge čiju proizvodnju bi mogli da osvojite sa manjim i brzim modifikacijama.
  1. Sastavite različite scenarije za pad potražnje za vašim proizvodima i to na svakom tržištu posebno jer neće biti isti intenzitet pada niti dinamika oporavka na različitim geografskim lokacijama. Uključite i one najgore scenarije po kojima će oporavak trajati više godina.

Razradite novu poslovnu strategiju

  1. Na osnovu nalaza iz gornje analize korigujte svoj proizvodni program i operativne planove. Na primer, ako očekujete da zbog smanjene kupovne moći u prvim mesecima ekonomskog oporavka kupovni kriterijumi budu promenjeni tako da cena bude u primarnom fokusu, a ne superiorne karakteristike proizvoda gde se vi trenutno uklapate jer ciljate na kupce koji plaćaju kvalitet i „dodatu vrednost“ razmislite o lansiranju novog jeftinijeg brenda koji će biti dovoljno distanciran od vašeg postojećeg brenda da bi se ovaj vratio na svoj tržišni udeo posle izlaska iz krize. Zbog toga morate promeniti plan marketinga uz mnogo agresivniji pristup (u kratkom periodu). Poruka potrošačima mora da bude relevantna za novonastalu situaciju. Za mene bi to bila prava prilika da prestignem one pasivne konkurente!
  • Sa druge strane, ne libite se da, ako je to operativno i tehnološki moguće, tokom krize uvedete potpuno nove proizvode za kojima postoji tražnja (primer: General Motors sada proizvodi ventilatore za disanje).
  1. Promena u zahtevima tržišta i dugotrajna korekcija lanaca snabdevanja može uzrokovati potrebu da se testira i sam poslovni model. Ne libite se testiranja i takvog scenarija i prelaska na potpuno novi model poslovanja. Na primer, ako ste do sada mislili da e-trgovina nije najbolje rešenje u vašoj industriji, vreme je da srušite sopstvene predrasude i testirate ’nemoguće’.
  1. Stabilizujte lanac snabdevanja otvaranjem alternativa, kako unutar tako i izvan kompanije i to na bilo kojoj lokaciji.
  1. Stabilizujte optimalni tim ljudskih resursa. Zbog nedostatka radne snage možda će vam biti potrebne agresivnije mere za njihovu regrutaciju, a naročito ako menjate proizvodne linije i/ili poslovni model.
  1. Ako imate dovoljno slobodnog „keša“ razmislite o preuzimanju kompanija u zemlji i regionu koje su posrnule a čiji proizvodi, na osnovu vaše analize, imaju „prođu“ tokom oporavka od krize pa i kasnije. Sada je vreme za postavljanje kamena temeljca za ubrzani rast kompanije. Koliko god da neke firme izgube ili nestanu neke druge će prosperirati.

Korupcija, partokratija i nedostatak radne snage viđeni kao najveći poslovni rizici u 2020.

Moje već tradicionalno istraživanje o poslovnim rizicima u srpskoj ekonomiji (prvi put urađeno 2016.) pokazuje da korupcija, partokratija i nedostatak kvalifikovane radne snage prednjače među očekivanim pretnjama po poslovanje u ovoj godini. Na to ukazuje 43% preduzetnika i menadžera srpskih kompanija od onih koji su učestvovali u istraživanju na društvenoj mreži LinkedIn u januaru 2020. Posle ovih najvećih, sledeći par visokih rizika su regionalna nestabilnost i nemogućnost naplate potraživanja što brine njih 29%.

Interesantno je pomenuti da oni koji pretežno prodaju usluge daleko najviše strepe od korupcije i partokratije (73%) dok menadžere i vlasnike fabrika i radionica najviše brine nedostatak kvalifikovane radne snage (60%). Kod obe ove grane industrije navedeni vodeći rizici izazivaju barem dvostruko veću brigu od prvog sledećeg rizika!


Gledano na globalnom nivou, a prema nedavnom istraživanju Svetskog Ekonomskog Foruma objavljenog u januaru 2020. na skupu u Davosu, rizici pogoršanja životne sredine dominiraju u ovoj godini. Najviše brige stiže od sve češćih ekstremnih vremenskih nepogoda i našeg pasivnog posmatranja istih, preko mogućih prirodnih katastrofa (mislim da velike epidemije kao što je ova sa Korona virusom mogu da se svrstaju ovde) do zagađenja koje uzrokuje čovek. Nekad najčešće navođeni rizici kao što su migracija, terorizam i krađa podataka uopšte nisu u prvih 5 rizika ove godine!

Ako ove naše rizike stavimo u kontekst globalnih strepnji naći ćemo značajne podudarnosti. Tokom januara smo naučili (ko nije ranije znao) da naše energetske aktivnosti i saobraćaj značajno zagađuju vazduh koji udišemo što svakako povećava broj obolelih od respiratornih organa. Istovremeni svetska epidemija korona virusa COVID-19 (30. januara Svetska Zdravstvena Organizacija proglasila globalnu pretnju, ali još nije ograničila trgovinu i putovanja) i njen mogući uvoz u naše krajeve (nadam se da se neće desiti) u mnogome povećavaju rizik od prekomernog t.j. neplaniranog odsustvovanja sa posla zbog bolovanja, a sve to u okruženju gde je i inače registrovan manjak radne snage. Bojim se da neke kompanije zbog ovog neće moći da ostvare sve svoje planirane aktivnosti za ovu godinu.

Izvor: Bloomberg / Svetski Ekonomski Forum


Vraćajući se rezultatima mog istraživanja postavio sam još par pitanja i to o očekivanom trendu prihoda i izvoza u 2020. I pored identifikovanih pretnji poslovanju većina očekuje manji ili veći rast prihoda (njih 54%) s tim da 18% ne očekuju bitne promene. Zajedno sa rastom prihoda više od trećine ispitanika očekuje i rast izvoza (43%) dok 22% smatra da će izvoz ostati isti.

Ja delim ovakav umereni optimizam to jest verujem da je moguće ostvariti povećanje poslovanja (prihod i izvoz) čak i pod ovim pretnjama – naravno uz uslov da se ne naruši regionalni mir i da ne dođe do katastrofalne epidemije ili neke druge prirodne katastrofe u našem regionu. Naši privrednici su se (na žalost) već navikli da posluju u koruptivnom okruženju i sa otežanom naplatom potraživanja s tim da je značajan broj njih podlegao ovim iskušenjima tokom prethodnih par decenija. Nadam se da su današnji učesnici tržišne utakmice značajno izbrusili svoje umeće preživljavanja bilo iskustvom, učenjem ili poslovnim instiktom jer će se sa nedostatkom radne snage zaista morati ozbiljno pozabaviti. Što se tiče epidemije korona virusa za sada mogu samo da pretpostavim da će gubitke sigurno pretrpeti naše turističke organizacije kao i avio kompanija jer će ljudi i bez formalnog ograničenja putovanja instiktivno eliminisati sav nepotrebni rizik.

%d bloggers like this: